AkademiciŠifra artikla:

Cijena: HRK~0,00 EUR

JOSIP VONČINA – Rodio se 18. rujna 1932. u Ravnoj Gori, a osnovnu školu i niže razrede gimnazije završio je u Požegi. Više razrede je završio u Zagrebu, gdje je i diplomirao na Filozofskom fakultetu narodni jezik i književnost, te ruski jezik i književnost. U svojoj bogatoj karijeri radio je u izdavačkom poduzeću „Školska knjiga" kao lektor, predavao na pedagoškim fakultetima u Rijeci i Osijeku. Radio je i kao lektor u Kölnu, Rennesu i Mannheimu, a od 1992. do 1999. godine kao predstojnik Katedre za povijest hrvatskog jezika i hrvatsku dijalektologiju. Svoj rad u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti započeo je 1977. kao član suradnik, a 1986. postao je njenim izvranrednim članom. Redoviti član Akademije postaje 1991. godine. Od 1997. radio je kao tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU, a bio je i izvršni urednik biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti. Godine 1989. je dobio nagradu „Božidar Adžija" za značajnu znanstvenu djelatnost u društveno – humanističkim znanostima na području hrvatske leksikografije.

FERDINAND BABIĆ – Rođen je u Ravnoj Gori 29. svibnja 1827. Pohađao je pučku školu u Vrbovskom, gimnaziju u Rijeci, a bogosloviju u Senju. U Senju je radio kao đakon i prezbiter, a u Bakru kao kapelan. Svoj je prvi rad, pjesmu „Molitva griešnika", objavio je u Dragoljubu, a u istom časopisu objavio je i posljednji, pripovjetku „Ribar". U Babićevim radovima pretežito su zastupljene vjerske, prigodne, rodoljubne i povijesne teme. Osim pjesama, objavljivao je i članke s kulturno-povijesnom i pedagoškom tematikom. U razdoblju svojega književnog djelovanja bio je suradnikom brojnih novina i časopisa: Zagrebački katolički list, Jadranski Slavjan, Glasnik dalmatinski, Danica ilirska, Neven, Glasonoša, Slavonac, Karlovački viesnik, Vila, Slavjanski jug, Dragoljub i Prosvjeta. Od 1868. godine radio je kao župnik u Ravnoj Gori, a za dobrobit rodnog kraja proveo je brojne dobrotvorne akcije. Njegovom zaslugom, zahvaljujući doprinosima građana i župljana, u Staroj Sušici je 1874. godine sagrađena crkvica s tornjem na mjestu nekadašnje kapele.

NIKOLA MAJNARIĆ – Rodio se 30. studenoga 1885. u Ravnoj Gori. Još kao gimnazijalac, svoje pjesme je objavljivao u đačkom listu „Pobratim", a jednu od njih (Bi mirna noć) uglazbio je skladatelj Vilko Novak. Dijalektalnu pjesmu „Tam ki rodu vitr piha" uglazbio je Florijan Čulig. Majnarić je polazio osnovnu školu u Ravnoj Gori, a gimnazijsku naobrazbu je stekao u Senju. Studirao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a posljednji semestar je završio u Beču. Godine 1908. položio je profesorski ispit iz hrvatskog i talijanskog jezika, a 1909. iz grčkog i latinskog. Radio je kao srednjoškolski profesor u zagrebačkoj Donjogradskoj gimnaziji do izbijanja Prvog svjetskog rata. Objavio je tri rasprave o ravnogorskom govoru, pa se tako u članku „Jedna zanimljiva sintaktička pojava o ravnogorskom narječju" osvrnuo na rad Rudolfa Strohala. U radu „Jedno rovtarsko narječje u Gorskom kotaru" pokazao je da su djedovi većeg dijela Ravnogoraca došli iz Kranjske i tako utjecali na ravnogorski govor. Majnarić je aktivno surađivao s listovima „Gorski kotar" i „Goranin", a bavio se i dramskim radom na ravnogorskom govoru.

P u t n i k

"Buh muj mili kam sn pršu Tak si Jure sam gavuri

Zdej pa nači u ta meja Tihu juka - luč zaglida,

Neč ne vidim kak je škuru Brzu gre na vrata lupa

Kam mi maje nage greja. Stara baba von paglida

Nigdir hiše ni kvartira " Kadu lupa tak na vrata

Vitr brije, snih nalita I pa nači ne da mira ?

Nimam luči ni žeplinke Ti si Jure, pun si blata

Več me jaku zima smita Za takove ni kvartīra !

Črna mogla som prhaja H vragu pej, atkud si pršu,

Misc pakriva, zdej bu škuru Sram te blu, nesnaga grda ".

Zvizde ni ni ancig ane "Kam me von na snih ta guniš