Leskova Draga

Leskova Draga najmanje je mjesto u ravnogorskoj općini, pitoreskno i pomalo mistično, prepuno mirisa s livada prepunih cvijeća i zvukova potoka...
Leskova Draga nudi povijesnu zanimljivost. Na području Gorskog kotara bilo je mnogo pilana vodenica ili potočara. Jedna od takvih bila je upravo u Leskovoj Dragi, od kojih se danas vide samo ostaci nekada tako korisne građevine. Sagrađena je na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Kod pilana vodenica snaga vode prenosila se s drvenog vodenog kola, preko vretena, pomoću željezne ručice (vinte) na drvenu venecijansku jarmaču, venecijanere s jednim listom pile. Te pile na mehanički pogon dobile su ime po tome što su konstruirane u Veneciji. Pila je bila slična produžnoj pili. Željezni list pile bio je napet na drveni okvir (jaram) koji je mehanička sila vode pokretala gore-dolje. Drvena vodena brana (jaz) gradila se do visine dva do tri metra, od balvana ukopanih u zemlju, sastavljenih u rešetkasti okvir, koji se ispunjavao kamenjem ili ilovačom da ne propušta vodu. Na vrhu se pokrivao daskama kako se višak vode ne bi prelijevao, otjecao te razorio nasip. Uz drvene, gradile su se i kamene vodene brane. Drveno vreteno sastojalo se od osovine (trupine), lopatica, palaca i poluge. Samo je poluga (vinta) bila od željeza, a svi su ostali dijelovi bili drveni. Rotirajući dijelovi (ležajevi) podmazivali su se vodom. Okretala ga je voda koja je puštana iz jaza kroz prolaz (skele) te padala na lopatice koje su pljuskajući i klopočući proizvodile zvuk nalik na glasanje svinje, pa je narod takvo vreteno nazvao "prasica”. Po tome su i pilane vodenice dobile naziv "prasice”. Zbog malog iskorištenja snage vode i direktnog prijenosa vodenog pogona s vretena preko ručice na pokretni okvir venecijanera, trošilo se mnogo snage, a jaram venecijanera pokretao se sporo i neravnomjerno, kao i samo vreteno. Iskorištavalo se samo oko 50% oblovine, što zbog debelog lista pile, što zbog neravnine reza, a i zbog toga što se okorci (podškornice) nisu mogli prerađivati u letve.
Pilana vodenica u Leskovoj Dragi prvotno je radila samo s jednom pilom, ali se kasnije radi bržeg piljenja drva dodala još jedna da se iskoristi prazan hod kod stavljanja trupaca.
U sklopu vodenice postojao je i mlin gdje su stanovnici Lekove Drage i okolnih mjesta mljeli kukuruz i zob za dobivanje brašna (nuler, zvajer...). Posebno je zanimljivo da je i tijekom ratova mlin cijelo vrijeme radio i to zbog toga što neprijateljske snage nisu mogle odrediti njegov položaj.
Mnoge generacije ravnogorskih osnovnoškolaca sjetit će se da su brale krumpir po oranicama Leskove Drage, a neizostavan dio bila je i legendarna Mica i njena stara drvena kućica. Danas je zelenilo krumpirovih njiva i tetu Micu zamjenila moderna poluautocesta.
Nemojte misliti da to malo mjesto i danas nema pilanu...ima! A to pokazuje da su ljudi vrijedni. Njihovu vrijednost dokazuje povijest isto kao i sadašnjost, a to se vidi u lijepim okućnicama i čistoći mjesta.

Autor teksta: Domagoj Fak

NP Risnjak Gorski kotar - web stranica Gorski kotar bike Plodovi gorja Putovima Frankopana
NP Risnjak Gorski kotar - web stranica Gorski kotar bike Plodovi gorja Putovima Frankopana

Proizvod (kom: ) je dodan u košaricu.