Dijalekt
Zbog svojih specifičnosti, posjetitelji Ravne Gore, odmah će uočiti posebnosti ravnogorskog govora. Naime, povijesni razvoj Ravne Gore uvjetovao je poseban govor koji ima osobine kajkavskog narječja. To "kajkavsko" narječje moglo bi se nazvati i "kejkavsko" jer se u mjestu više upotrebljava riječ "kej" nego "kaj".
Već 1819. godine Ravna Gora je imala svoje vlastito narječje koje se donekle razlikovalo od slovenskog, te je bilo poznato kao ravnogorsko narječje.
Samo mjesto Ravna Gora dijeli se na Stari Laz, Kosu, Novi Varoš, Stari Varoš, Vrh, Bajt i Sušicu. Sam ravnogorski govor je isto tako podijeljen, pa se tako ne govori svugdje jednako. Na primjer, u Novom Varošu govor se približava štokavskom narječju s ikavskim izgovorom. U Starom Lazu ima i danas čakavskog narječja.
Prof. dr. Nikola Majnarić, istaknuti filolog (akademik, rođeni Ravnogorac), argumentirano elaborira i zaključuje da je ravnogorski govor jedno od rovtarskih (slovenskih) narječja, iako ravnogorski govor nije identičan, koliko se danas zna ni s jednim govorom tzv. rovtarske skupine dijalekata.
Za one koji još nisu čuli živu ravnogorsku riječ, predlažemo da posjete Ravnu Goru i uvjere se u posebnost našeg dijalekta.
|
Tam ki rodu vitr piha
Tam ki rodu vitr piha,
Iz Galove i Turmina
I abloke h murju tera,
Tam je noša damavina.
Tam ki lipe smrike rosteja,
Ki sa kusi, skire, haki,
Ki sa žoge, val i kojni,
Tam sa noši moški joki.
Tam ki nam je cvetnu pole
Ki sa tranki, niva zlota,
Ki se grobi, seje, kapa,
Tam se noša ženska mata.
Tam ki jegra harmonika,
Ki je vavik čuda svita,
Ki se tonca i papiva,
Tam sa fonti i deklita.
Tam ki nam je lipa šula,
Hiša znajna i dabrate,
Ki pijeja žejne duše,
Tam se noša deca jate.
Tam ki zima lice pika,
Ki zamede zdala, zgara,
Ki se člouk rad h peči stiska,
Tam je noša Rauna Gara.
Autor: Nikola Majnarić
Pjesmu je uglazbio Florijan Čulig
|
|