Književnici

Nevenko Acinger

neno.jpg

NEVENKO ACINGER rođen je 22. 08. 1941. godine u Ravnoj Gori u Gorskom kotaru kao prvo dijete u roditelja kojima je odgovorno roditeljstvo, protkano ljubavlju i nježnošću kao i nesebičnom predanošću, podarilo još dva sina i kćerku. Već i sama godina rođenja dovoljno govori o prvim danima Nevenkova djetinjstva, ali i o tome da ljubav i volja za životom pobjeđuju svaku silu tmine. U Ravnoj Gori polazi osnovnu školu. Škola mu nije bila jedina dužnost i obveza u njegovu djetinjstvu i dječaštvu. Djeca sa sela od malih nogu vezivana su uz poslove u polju, ili šumi, što je za Gorski kotar i razumljivije, pa je tako više strogošću elemenata odgajan nego blagošću ambijenta razmažen od malena klesao svoj značaj, a njegove su ga intelektualne sposobnosti uz prirođenu mu plemenitu druževnost i druželjubivost pored sve oskudice poratnih godina kao odlična učenika otisnule u Učiteljsku školu u Karlovac koju također s najboljim uspjehom završava školske godine 1960./61.
U Osnovnoj školi u Ravnoj Gori nastavničku službu prima u školskoj godini 1961./62. kada uskoro biva imenovan voditeljem turnusa-pomoćnikom direktora. Stručni i državni ispit položio je 1965. u Rijeci. Uz stručno i nadasve savjesno izvršavanje dužnosti i obveza u svom pozivu daje svojim pedagoškim i kulturno-prosvjetnim radom poseban obol ne samo školi i mladima, nego i mjestu i širem zavičaju u kome djeluje.
1970. godine završava na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu studij hrvatskog jezika i povijesti, a 1982. diplomirao je na Fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci nakon čega je promoviran u profesora, industrijskog pedagoga.
5.11.1972., nakon više od deset godina rada u prosvjeti, na prijedlog i poziv organa upravljanja ondašnjeg DIK-a , Ravna Gora, a poradi potrebnih novih kadrova za puštanje u rad novosagrađenih kapaciteta tvornice namještaja u Ravnoj Gori, zasniva se novi radni odnos u DIK-u Ravna Gora u svojstvu "referenta za kadrove i informiranje". Godine 1974. imenovan je direktorom sektora za kadrovsko-pravno-opće poslove, a od 1.07.1992. obnaša dužnost zamjenika direktora tvornice RADIN, d.d. Ravna Gora.

Profesor Acinger autor je više pedagoških, posebice andragoških i povijesnih radova s područja obrazovanja i odgoja te razvoja kulture i privrede u ravnogorskom području.

Spomenimo samo neke u nizu:

  • Fonetika ravnogorskoga govora (rukopis), Ravna Gora, 1970.
  • Limena glazba u Ravnoj Gori od 1830.-1970., Ravna Gora, 1970.
  • Andragoška dokumentacija za osposobljavanje radnika u finalnoj obradi drva, RSIZ za zapošljavanje- Andragoški centar, Zagreb, 1978.
  • Limena glazba u Ravnoj Gori od 1830. do 1980., Ravna Gora, 1980.
  • Monografija "Gorski kotar", Delnice, 1981. (jedan od autora)
  • Zborno pjevanje u Ravnoj Gori, Ravna Gora, 1983.
  • Spomenica o 100-toj obljetnici DVD-a Ravna Gora, Ravna Gora, 1988.
  • Urednik i lektor publikacije "Ravnogorski planinarski put", Ravna Gora, 1989.
  • 60 godina planinarstva u Ravnoj Gori u riječi i slici (fotomonografija), Ravna Gora 1993.
  • 170 godina limene glazbe u Ravnoj Gori, Rijeka, 2001.
  • Urednik je i lektor knjige poezije i proze Josipa Zvonimira Čadeža Lale "Ukupni uradci/USE SKUP", Rijeka, 2002.

Izuzetan je doprinos Nevenka Acingera u svojstvu predsjednika odbora za proslavu 200-te obljetnice Osnovne škole u Ravnoj Gori na koncipiranju, organiziranju i realizaciji svih aktivnosti prilikom proslave ove značajne obljetnice, a osobito na obradi i prikupljanju građe za monografiju Ravna Gora.

O njegovu radu kao promicatelju djelatnosti na području kulture i umjetnosti, posebno glazbena života, a glazba i priroda sretno se spojiše u toj osobnosti, iziskivalo bi ovdje previše prostora pa stoga spomenimo samo ukratko:

  • dugogodišnji predsjednik RKUD-a "Josip Puž" - sekcija limene glazbe i mješovitog pjevačkog zbora,
  • predsjednik Saveza puhačkih amaterskih orkestara Gorskog kotara
  • doživotni počasni predsjednik puhačkog orkestra KUD-a "Sloga" Ravna Gora.

Limena glazba i pjevački zbor iz Ravne Gore poznati su također izvan granica Gorskog kotara, a uz sigurno vodstvo i organizaciju Nevenka Acingera požnjeli su zavidne uspjehe, stekli renome kako u domovini, tako i u inozemstvu, a što je daleko važnije od svega spomenuta - sklopili su mnoga trajna prijateljstva koja nisu tek trenutni proplamsaj nekih obljetnica ili slavlja, nego su izlivena u istinski trajni spomenik nepatvorene humanosti.
Govoriti o glazbi i glazbenicima može, doduše, svatko. Pisati o glazbi i glazbenicima, muzici i muzičarima; komponiranju i kompozitorima, skladanju i skladateljima..., eh, to pak nije baš posao za nevježe.