Pjesnici amateri

Ankica Crnić

Ankica.jpg

Ankica Crnić rođena je 25. srpnja 1950. godine u Staroj Sušici. Osnovnu školu završila je u Ravnoj Gori, a Srednju ekonomsku školu u Rijeci. Živi i radi u Mrkoplju.
Pisanjem pjesama počela se baviti 1982. godine iz osobnog zadovoljstva i ljubavi prema Goranskom kraju. Pjesme je povremeno objavljivala u listu "Hrvatske šume", Goranskom časopisu BBC, Glasniku Delničkog ogranka Matice Hrvatske, u knjizi "100 hrvatskih pisaca", a sudjelovala je recitirajući svoje pjesme i na Goranovom proljeću u Lukovdolu 1995. godine, na Danima hrvatskog šumarstva u Virovitici 1994. godine, na raznim manifestacijama u organizaciji Matice Hrvatske Ogranka Delnice, Ravnogorskim večerima, te na priredbama u Mrkoplju. Primila je mnoga priznanja i zahvale među kojima ističe priznanje Općine Mrkopalj, Odjela za kulturu.
1998. godine izdala je svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom "TU SMO DOMA", a 2001. drugu zbirku pjesama "GORANSKI TRAGOVI".

 

Nekoliko pjesama Ankice Crnić:

 

MATAFIRI (1997.)

Kak sa lipi matafiri
to na ruži ispred hiše
kuda nem pa repetnicam
slikar s kistam slika riše.
Zjutra pa nem rasa poda
pa hi lipu fort umiva
ka' raširi repetnice
slika to se skrujs preliva.
Tak pa cile done
skup i z suncam tut letija
a pad nuć ka sunce zajde
stisneja se i zaspija.
Nemoj lavit matafira
jer i tak an krotku živi
sigurnu je na svit pršu
da se člouk nemu divi.

STAR BOR (1993.)

Držiš se stori moj
deleč si u zemla
zakapu svaje nage.
Spregnegna hrpta,
rajnene trde kure
iz kire smala cedi
al još vavik na tebi
čuda šešorkou vesi.
ka vitr piha
pamol zapamogaš,
ka doš poda
lipu se akupaš,
ka sunce seje
jedva amol zgreje
te tvaje iglce
i balone veje.
I pa zimi si lip
biu ku snih.
Nebedn ti nebi dau
stu lit.

 

POTOK ŠUŠCA (1995.)

Plau si ku nebu
bistr ku uč
vesilu skočeš
igraš se ku deca.
Tvaje kopi ku souze
umivaja kamejne.
Patihu šaptaš
kuda mi gavuriš
kak ti je lipu
ka tečeš čez meja
pa palohku spad masta
deli curiš, šumiš
a pa tebi listi
ku brodi greja.
Vrbe ti se klajnaja
lepuhi te skrivaja
rušce ti usput cvodeja
tički vesilu papivaja
a ti sm deli tečeš, tečeš.....

SPIJA USPOMENE (1992.)

Još vavik me proti
slika drogih aldi,
unih kekovih
več nigdar ne bo,
kirih već nigdi ni.
Bli sa vridni i pašteni,
naučeni trpit.
Ka' nem je najtiži blu
znol sa da lokši nem bo
ak' se prekrižija i pamulija.

Userut sen bla
i lipu mi je blu,
al' seglih mi je
najlipši blu
ka' sen pršla damu.
Stora miza, štokrl i kantrida,
boro, pusla i armor,
na zidu store, armene slike
i druge droge store stvori.
Ka' hudim pad škriple,
ak' lužim, šporhet kadi,
ak' se kam naslunim
paučina mi se za hrpt ulavi,
ka' doš poda krou precuri.
U usemu temu čuda uspomena spi.