Dr. Branimir Marković

Dr.Branimir Marković rođen je 15. veljače 1917. u Ravnoj Gori, gdje je pohađao osnovnu školu. Njegov otac Ivan bio je narodni učitelj, a Ravnogorac Nikola Majnarić, filolog i akademik, bio mu je ujak. U toj sredini u Branimiru se razvijala ljubav prema prirodi, istraživanju i otkrivanju nepoznatog. Ta znatiželja odvela ga je na daljnje školovanje u Zagreb, gdje je 1939. na Filozofskom fakultetu diplomirao matematiku i fiziku. Na istom fakultetu započeo je i njegov znanstveni rad. Godine 1940. bio je izabran za asistenta na Geofizičkom zavodu. Po osnivanju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dolazi u Fizikalni zavod, gdje je 1948. izabran za docenta. Na istom fakultetu 1958. godine postaje izvanredni profesor. U suradnji s nekoliko drugih znanstvenika 50-ih godina osnovao je Institut "Ruđer Bošković" u Zagrebu. U tom Institutu je vodio Laboratorij za atomska istraživanja.
Bio je utemeljitelj naše atomske i laserske fizike, poznat i priznat u zemlji i u inozemstvu. Od 1964. bio je redovni profesor na Industrijsko pedagoškoj školi, kasnije Fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci, gdje je dva puta za redom bio dekan.
Nepune dvije godine nakon pojave lasera u svijetu, sa suradnicima je konstruirao prvi plinski helij-laser u našoj zemlji. Godine 1967. dobio je republičku nagradu "Nikola Tesla".
Dr. Marković je autor mnogih zapaženih udžbenika i skripti. U 25 godina pedagoškog rada objavio je 17 različitih naslova za nastavu fizike u srednjim školama i fakultetima. Uređivao je i Matematičko- fizikalni list 16 godina.
U predasima između napornog znanstvenog i pedagoškog rada, novih znanstvenih otkrića i udžbenika, dolazio je često u rodnu Ravnu Goru. Ostao je do kraja vjeran svojim načelima: skroman čovjek i lucidan istraživač.

Umro je prerano i naglo, od srčanog udara, 1973. godine i pokopan na obiteljskom groblju u Ravnoj Gori.

Velikan znanosti zaslužio je da Osnovna škola u Ravnoj Gori od godine 1975. nosi njegovo ime kao trajni znak sjećanja i zahvalnosti.